Posle soli i bibera, peršun je začin koji se najčešće koristi u kuhinji. Reč je o dobro poznatoj biljci koja se proizvodi eksponencijalno, pod uslovom da se gaji na odgovarajući način. Ako uzgajate peršun u svojoj bašti ili u tegli najverovatnije ćete ga uvek imati svežeg pri ruci.
Naravno, u većini slučajeva preferira se upotreba svežeg peršuna, posebno u salatama, ali ako pravite sosove i slane čorbe, smrznuti ili sušeni peršun je pogodan izbor. Zadržava svoje delikatne ukuse i ne menja svoju teksturu posebno nakon sušenja i odmrzavanja. Posebno je ukusno ako sačekate i dodate ga u završnoj fazi obroka. Budući da je veoma jednostavna biljka, nema mnogo načina na koje ju možete čuvati, ali ga možete koristiti u jelima prateći savete i ideje koji slede.
Zimnica od peršuna
Trenutno se peršun najčešće koristi kao začin u kuvanim jelima, zbog čega ga je najbolje osušiti ili zamrznuti da bi što duže sačuvao svežinu, ali ga možete koristiti i u pripremi drugih zimnica ili za, na primer čaj. Ispod su jednostavne metode za očuvanje peršuna, kao i ideje za njegovu potrošnju.
Sušenje peršuna
Peršun se može sušiti na prirodnom vazduhu, a ako želite da ubrzate proces sušenja, to možete da uradite uz pomoć rerne ili mikrotalasne, ali i dehidratora za voće i povrće. Iako svi koji poseduju dehidrator preporučuju korišćenje ovog uređaja, ako želite da sačuvate što više lekovitih sastojaka, osušite peršunov list na vazduhu. Kao poslednju opciju, izaberite sušenje u mikrotalasnoj i običnoj rerni.
Kako god da sušite peršun, veoma lako i brzo ćete ga osušiti zbog strukture listova, koji sami po sebi nisu vlažni zbog čega su idealni za sušenje. Tokom sušenja biće vam potrebno samo peršunovo lišće, bez stabljika i korena. Listove odvojite jedan po jedan i operite ih pod mlazom hladne vode da biste uklonili prljavštinu i insekte. Posle pranja ocedite listove i stavite ih na pamučnu krpu i prekrijte drugom krpom da upije višak tečnosti.
Sušenje na vazduhu
Ako peršun sušite na vazduhu, onda ga posle pranja i stavljanja na krpu prebacite na čaršav ili pamučnu krpu. Ređajte peršun list po list i ostavite malo razmaka između svakog lista da se peršun brže osuši. Ovako poređan peršun ostavite u provetrenoj, ali ne vlažnoj prostoriji da se suši 10 dana. Posle 5 dana okrenite listove na drugu stranu da se ravnomerno osuše i svakodnevno proveravajte da biste sprečili trulež ili buđ na listovima. Ne izlažite listove direktnoj sunčevoj svetlosti tokom sušenja, jer će to dovesti do izbledenja i gubitka lekovitih svojstava.
Ako se lišće ne osuši nakon 10 dana, ostavite ga još 1 ili 2 dana da se osuši. Kada se lišće osuši znaćete kada počne da se mrvi.
Sušenje u rerni
Drugi najpoznatiji način sušenja peršunovog lišća je upotreba rerne. Nakon što se peršunovi listovi operu i osuše čaršavom ili krpom, poređajte ih na tepsiju tako da između listova bude prostora. Nikada ne stavljajte listove u jednu gomilu, jer će se u tom slučaju neki listovi osušiti, a drugi će ostati vlažni. Rernu zagrejte na 40°C i u nju stavite tepsiju sa poređanim listovima peršuna. Ostavite vrata rerne otvorena 2 - 3 cm da bi vlaga mogla izaći. Posle 30 minuta sušenja, promešajte listove drvenom kašikom da se ravnomernije osuše i stavite nazad u rernu da suše još pola sata. Posle sat vremena izvadite peršunovo lišće iz rerne i proverite da li su suvi.
Sušenje u mikrotalasnoj
Sličan način sušenju u rerni je sušenje u mikrotalasnoj, samo što je ovo mnogo brži način. Sa ovim načinom sušenja morate da budete veoma oprezni jer možete lako pa presušite listove. Prethodno oprane i oceđene listove peršuna poređajte na tanjir i stavite u mikrotalasnu na 2 minuta na 450 W. Kada ih stavljate na tanjir, listove ne treba stavljati sve u jednu gomilu već ih ređajte jedno pored drugog. Posle 2 minuta, proverite da li su listovi peršuna suvi, ako nisu suvi, vratite ih u mikrotalasnu na sušenje još 1 minut.
Sušenje u dehidratoru
Dehidrator, kao mašina za sušenje voća i povrća koja radi na principu toplog vazduha, odličan je saputnik za sve one koji vole da suše manje količine biljaka i u njima uživaju tokom cele godine. Dehidrator treba pažljivo koristiti kada sušite peršunovo lišće. Peršunov list je izuzetno osetljiv i potrebno je pravilno podesiti temperaturu. Kao i u prethodnim procesima, pre sušenja, peršunovo lišće treba oprati i staviti na pamučnu krpu da se ocedi višak vode. Nakon ceđenja, peršun poređajte na rešetke dehidratora.
Dehidrator postavite na 40°C i ostavite da se peršun suši oko 2 sata. Tokom sušenja bilo kog voća ili povrća, posebno začinskog bilja, potrebno je svakih sat vremena proveravati u kakvom je stanju. Ako posle dva sata peršun nije dovoljno suv, nastavite da ga sušite dok ne počne da se mrvi.
Blanširanje peršuna
Peršun se najčešće blanšira da bi zadržao aromu, ukus i intenzivnu boju. Proces blanširanja je veoma kratak i jednostavan. U velikoj šerpi prokuvajte vodu (poklopite šerpu da ubrza ključanje). U međuvremenu, stavite malo hladne vode i leda u drugu činiju i dupli sloj papirnih ubrusa sa strane.
Za blanširanje se koriste cele stabljike sa listovima. Potopite peršun u kipuću vodu držeći ga za krajeve stabljika 30 sekundi. Zatim ga uronite u ledenu vodu na 1 minut, izvadite iz vode i osušite papirnim ubrusima. Kada se peršun osuši, koristite ga za dalju obradu.
Zamrzavanje peršuna
Ako ne želite da čuvate svež peršun u frižideru, uvek ga možete zamrznuti. Da biste to uradili, operite ga i osušite, blanširajte i spakujte u kese za zamrzavanje. Na taj način peršun može da ostane svež i do godinu dana. Zamrzavanje će da poboljša ukus biljke, pa je preporučljivo prilagoditi količinu kada koristite odmrznuti peršun u jelima.
Peršun možete da zamrznete i u vodi u kalupu za led. Dodajte jednu kašiku sveže seckanog peršuna u kalupe za led, napunite vodom i zamrznite. Tako smrznute, može teda ih dodate direktno u supe i čorbe. Ako recept zahteva svež peršun, jednostavno stavite zamrznut peršun u cediljku sa sitnom mrežicom i ostavite da se led otopi, nakon čega možete da dodate peršun u jelo.
Foto: Brett Jordan / Unsplash
Ostavite odgovor