Marmelada je gusta smeša koja se radi kuvanjem mešavine presovanog i pasiranog voća, mesa ili soka voća. U kuhinji se koristi od 15. veka i danas je jedna od najčešćih zimnica u ostavama svakog domaćinstva. Uglavnom se pravi od citrusa, ali je popularno i korišćenje drugog voća.
Idealan je za mazanje na hleb, palačinke, premazivanje biskvita i keksa, a poseban ukus daje rolatima i čajnim kolačima. U džem se nikad ne dodaju začini, ali ukusi su različiti i danas postoje modernije verzije i kombinacija citrusa sa raznim začinima je česta. Slede detaljna uputstva za pripremu marmelade i spisak recepata zta tradicionalne i modernije vrste marmelada koje lako možete i sami da napravite kod kuće.
Šta je marmelada
Marmelada je namaz određene gelirane konzistencije koji se radi od samo jedne vrste citrusnog voća, a koriste se voćna kađa, sok ili ekstrakt, voćni pire, šećer (ako je potrebno) i voda (po potrebi). Za razliku od pekmeza i džema, marmelade ne smeju da sadrže komadiće voća, zbog čega se najčešće koriste prethodno kuvano voće i to presovano u ceđeni voćni sok ili voćni pire. Količina šećera ne bi trebalo da prelazi 50% ukupne količine voća, zbog čega se marmelade od mešanog voća, nara, kajsije, aronije, trešnje, šljive i brusnice danas ne nazivaju “marmelade”, već pekmezi i džemovi, jer je po pravilima proizvodnje naziv "marmelada" rezervisan samo za citruse popust limete, pomorandže, mandarine, grejpa i limuna. Ali u domaćinstvima nam nisu važna pravila proizvodnje, pa još uvek pravimo marmelade i od voća koje ne pripada citrusima.
Marmelada je kremasta i gusta voćna mešavina koja se najčešće koristi za mazanje na hleb ili palačinke. Prvi puta se pojavila u evropskoj kuhinji, zahvaljujući velikim geografskim otkrićima, kada su portugalski i španski mornari počeli da donose razne deserte iz Amerike. U početku se radilo o običnom tečnom džemu, ali Francuzi su uspeli da osmisle način da tečni džem pretvore u čvrst namaz - danas poznatu kao marmeladu.
Francuzi su koristili tajni sastojak - pektin, i kuvali su samo određeno voće koje je bilo puno prirodnog pektina kao šta su kajsije i jabuke. Kada se prokuvaju, pretvaraju se u smešu koja daje čvrstoću marmeladi. Tek u 19. veku, kada su naučnici izumeli veštački pektin, stručnjaci za kulinarstvo počeli su da koriste i drugo voće za pravljenje džema.
Kako se pravi marmelada
Proces pripreme marmelada
Kao što je već pomenuto, marmelada se najčešće priprema od citrusnih sorti, ali u domaćinstvu možemo da koristimo bilo koju sortu voća, pa čak i razne kombinacije voća da bi dobili bogatije i različite ukuse. Savetuje se korišćenje sorti koje su pune soka, a pošto se koristi sok, kuvanje je duže nego kod pekmeza i džema. Ako želite brže da završite sa kuvanjem, možete da mu dodate sredstva za želiranje.
Pre pripreme, voće treba iseckati, procediti ili presovatai da bi se dobila čista voćna kaša, pire ili sok koji se kuva sa dodatkom šećera ili alternativno stevijom, agar-agarom ili veštačkim šećerima. Vreme kuvanja je duže i zahteva više strpljenja, a zavisi od količine voća koje kuvate.
Pošto se marmelada priprema dugotrajnim kuvanjem, pasterizacija nije potrebna. Vruću marmeladu sipajte u vruće, sterilisane tegle, preokrenite na poklopac, umotajte u ćebe ili peškir i ostavite tako na sobnu temperaturu dok se potpuno ne ohladi. Ako ne želite da rizikujete kvarenje, možete da uradite postupak pasterizacije ili da dodate konzervans. Imajte na umu da dodavanje šećera u velikim količinama već ima svojstvo konzervansa, ali pošto se u marmelade ne dodaje velika količina šećera, neophodno je pažljivo slediti recepte.
Foto: RitaE / Pixabay